Ljekovito bilje – mudrost iz prirode

Gotovo svi su čuli za ljekovito bilje i biljke koje se širom svijeta koriste i cijene zbog svog ljekovitog djelovanja. Među najpopularnijim su arnika, gospina trava, komorač, lavanda, žuti encijan, kamilica, menta, timijan i luk. Ali broj biljaka sa terapeutskim svojstvima je mnogo veći. Prema procjenama WWF-a (World Wide Fund For Nature), između 50.000 i 70.000 biljnih vrsta koristi se širom svijeta u zdravstvene svrhe. U Evropi se gotovo 2.000 biljnih vrsta koristi u medicinske svrhe; oko 1.200 njih je autohtono na kontinentu.1) Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), 80 posto svjetske populacije koristi ljekovito bilje za osnovnu medicinsku negu.

Biljna medicina, poznata i kao fitoterapija, jedna je od najstarijih metoda liječenja. Mnogo prije nego što je postojao aspirin, travari su znali da kora vrbe ima umirujući i antiseptički učinak na bol i groznicu. U Njemačkoj je oko 50 posto2) lijekova koji se trenutno koriste na bazi ljekovitog bilja ili njihovih aktivnih sastojaka, iako se cijela biljka rijetko koristi. Umjesto toga, biljka često služi kao izvorni materijal iz kojeg se izoluju aktivne tvari. Na primjer, morfij, vrlo jak lijek protiv bolova, ekstrahira se iz opijumskog maka.

Iako je važno poznavati svojstva pojedinih aktivnih sastojaka, čini se da se Aristotelova teza da je “cjelina veća od zbira dijelova” često primjenjuje na ljekovite biljke. To je zato što biljke sadrže stotine ili čak hiljade različitih sastojaka koji rade zajedno na složene načine.

Antropozofski lijekovi često sadrže kompozicije različitih ljekovitih biljaka koje se mogu koristiti, na primjer, za liječenje probavnih problema. Ne samo da je važno uzeti u obzir pojedinačne sastojke i njihovu koncentraciju, već i kako ti različiti sastojci međusobno djeluju: zajedno čine nešto novo. Kompozicije koje se koriste u antropozofskim lijekovima stoga nadilaze čistu fitoterapiju.

Mnogi faktori utiču na rast ljekovitog bilja: klima i tlo, ritam dana i noći ili čak ritam godišnjih doba. Oni pomažu u određivanju načina na koji se ljekovita biljka koristi. Prema trenutnim istraživanjima u antropozofskoj medicini, efekti ljekovitih biljaka ne mogu se svesti na njihovo fizičko djelovanje. Oni takođe utiču na mentalni i duhovni nivo. Za razumijevanje ovih veza neophodna je dugogodišnja specijalizirana obuka, uz uvježbavanje određenih tehnika. Na primjer, biljka ili njena lokacija mogu se crtati više puta tokom godine. Promjene koje se dešavaju kako biljka raste i njene različite razvojne faze postaju jasno vidljive na taj način i može donijeti novu svijest i razumijevanje suštine biljke.

Na rubu Švapske Albe, u Wetzgauu blizu Schwäbisch Gmünda, nalazi se srce Welede: najveće biodinamičke bašte ljekovitih biljaka u Europi. U ovom biotopu, koji je dom za više od 900 biljnih vrsta, uzgaja se 120 različitih vrsta ljekovitog bilja. Na otvorenom se uzgajaju uglavnom jednogodišnje i višegodišnje autohtone vrste, uključujući 25 različitih drvenastih biljaka. Cvijeće, plodovi, korijenje, cijele biljke i kora drveća se beru tokom cijele godine. U međuvremenu, vrtlari uzgajaju tropske biljke kao što su bryophyllum i passiflora (cvijet strasti), te biljke koje vole toplinu kao što je tabacum (duvan). Posjetitelji mogu iskusiti posebne načine na koje se uzgajaju Weleda ljekovito bilje, od uzgoja sjemena do njege tla, komposta i berbe naše bašte. Vrijedi posjetiti: www.weleda.de/weleda/erlebniszentrum

Prirodna ljekovitost biljaka, metala i minerala na djelu je u lijekovima koje proizvodi Weleda. Aktivira se na vrlo poseban način zahvaljujući unique processes we use in their production. 

Mnoge tradicionalne ljekovite biljke također se koriste u našim prirodnim kozmetičkim proizvodima, našim asortimanima za njegu tijela i kože, u obliku eteričnih ulja i biljnih sastojaka. Neven (neven) nije samo sastojak naših proizvoda za njegu beba, već i naše popularne Skinfood. Formula Skinfood iz 1926. godine sadrži ekstrakte nevena, ruzmarina, kamilice i viole trobojne (maćuhice).

Izvori:
1) Naturmedizin boomt – häufig auf Kosten der Natur, www.wwf.de
2) Der Wert der biologischen Vielfalt, www.wwf.de

• Pedanius Dioscorides (1st century AD) 
• „De Materia Medica“, prvu sveobuhvatnu enciklopediju biljne medicine u Evropi, napisao je grčki lekar Dioskorid. U njemu je opisao 1.000 lijekova, od kojih 600 bilja. Smatrao se standardnom referencom za medicinske lijekove sve do 17. stoljeća i preveden je na nekoliko jezika.
• Hildegard of Bingen (1098–1179) 
• Hildegarda od Bingena bila je benediktinska časna sestra, igumanija, pjesnikinja, muzička kompozitorka i utjecajna univerzalna učenjak. Smatrana prvim njemačkim prirodnjakom, njeni duhovni pogledi su dijelom bili rezultat vizija. U svom djelu Physica, svojevrsna farmakopeja, opisala je oko 300 ljekovitih biljaka.

• Paracelsus (1493–1541)
• Theophrastus Bombastus von Hohenheim, koji je radio pod imenom Paracelsus, jedna je od najuticajnijih ličnosti u istoriji medicine. Bio je putujući lekar, mistik i alhemičar, kao i gradski lekar i profesor u Bazelu, Švajcarska. Posmatrajući suštinu biljke, pretpostavio je njen ljekoviti potencijal, iz čega je razvio svoju Doktrinu potpisa. Veliku pažnju posvetio je tačnoj dozi, tvrdeći da su „Sve stvari otrovi i ništa nije bez otrova. Samo doza čini stvar a ne otrovom.”
• Books on herbs and herbal medicine (modern era)
  Zahvaljujući pronalasku štampe, knjige o bilju i biljnim lekovima, koje su u to vreme bile veoma tražene, mogle su da budu dostupne široj javnosti. Sljedeći autori se ubrajaju u očeve botanike.

  Otto Brunfels (1489–1534): Contrafayt Kreuterbuch (1532) je zbirka naturalističkih ilustracija biljaka.

  Hieronymus Bock (1498–1554): Neu Kreuterbuch (1539). U njemu su sveštenik i ljekar prvi put opisali brojne biljke. Njegova knjiga sadrži 450 drvoreza.

  Leonhardt Fuchs (1501–1566): New Kreüterbuch (1543). Ova knjiga najznačajnijeg autora biljnih knjiga u 16. veku sadržala je više od 500 detaljnih ilustracija.

• Rudolf Steiner (1861–1925) and Ita Wegman (1876–1943)
• Zajedno sa liječnicom Itom Wegman, Rudolf Steiner je osnovao antropozofsku medicinu, u kojoj afinitet između ljudi i prirode igra važnu ulogu. Antropozofska medicina je integrativni medicinski sistem koji se oslanja na dva izvora: konvencionalnu medicinu, zasnovanu na prirodnim naukama, i nalaze antropozofije, zasnovane na duhovnim naukama. Ova dva pristupa idu ruku pod ruku. To je zato što se ljudsko biće sastoji od tijela, uma i duha, koji međusobno utieču jedni na druge.