Sedam iznenađujućih činjenica o znoju

Sreća pa nismo gušteri. Inače, ujutro bi morali zagrijati svoje tijelo dok ne dosegne "radnu temperaturu", a postajali bismo vidno sporiji kako se primiče veče. Ipak, mi ljudi imamo interni regulator. Temperatura našeg tijela se održava konstantnom zagrijavanjem, na primjer mišićnom aktivnosti, i gubljenjem temperature, recimo znojenjem. Za razliku od hladnokrvnih reptila, naši organi rade na konstantnoj temperaturi, omogućujući nam tako da funkcinišemo neovisno o vanjskoj temperaturi. Ljudi za razliku od ostalih živih bića imaju najveći mozak u odnosu na veličinu tijela - takav da je posebno osjetljiv na pregrijavanje. Drugim riječima: Mislim, dakle znojim se.

Tokom sporta, kada su naši mišići aktivni, naše tijelo generiše toplotu koja bi vrlo brzo učinila da se naše tijelo pregrije. Zato počinjemo da se znojimo tokom i nakon sporta. Djeluje iznenađujuće, ali znojenje nije nužno znak da neko nije fizički spreman. Sportisti se znoje više jer im tijelo može bolje i brže regulisati temperaturu kako bi održali dosljednu učinkovitost. Barem teoretski: često to nije tako očito s obzirom da moraju vježbati napornije prije nego znojenje počne. U sauni je drugačije: oni koji posjećuju saunu češće znoje se više od novajlija čiji metabolizam još nije navikao na saunu. Znojenje je bolje od svoje reputacije - i zdravo je. Trebamo dopustiti našem tijelu najmanje jednom dnevno da se oznoji, bilo da se radi o sportu, brzom hodanju ili tjelesnim aktivnostima u kućanstvu, kao što je usisavanje. Dok se znojimo, naše tijelo se rješava toksina kojih se bubrezi nisu riješili. Zato je važno piti dovoljno tečnosti. Pogotovo nakon sporta – najbolje negazirano, bez leda i sa dovoljno minerala kako bi se kompenzirao gubitak tokom znojenja.

Svima su nam poznate situacije koje bismo najradije izbjegli. Neugodna posjeta zubaru, težak razgovor na poslu, nastup pred velikim auditorijem, kada nas trema ostavi bez riječi. Kako neugodno! U takvim situacijama arhaični mehanizam pokreće se kako bi zaštitio ništa manje nego naš život: naše tijelo oslobađa adrenalin, priprema nas za moguće bijeg. Čak i ako ne bježimo, naše tijelo je spremno za to i ohlađeno znojem tjeskobe. Kako bi se osiguralo da govor ide glatko, svjesno trbušno disanje je korisno. Ako vizualiziramo sebe kako držimo besprijekoran govor zajedno sa pozitivnom afirmacijom, može pomoći da situaciju ne shvatimo kao prijetnju, tako da oslobađamo manje hormona. Dugoročno, trenirajući vježbe opuštanja može nam pomoći da budemo manje napeti.

Naše tijelo je živi organizam koji ima specifične zahtjeve. Ono traži da mu je temperatura oko 37 stepeni Celzija, tako da se metabolički procesi odvijaju glatko, a mišići, unutrašnji organi i posebno mozak mogu raditi optimalno (vidi 1, gore). S obzirom da same ove akivnosti kreiraju toplotu, mi proizvodimo i do pola litra znoja dnevno - često toga nismo ni svjesni. Što više temperatura okoline raste i približava se temperaturi našeg tijela, to više vremena treba našem tijelu da održi temperaturu. Ljeti, naše tijelo sprječava pregrijavanje tako što dozvoljava 2 miliona znojnih žlijezda, raspoređenih preko cijele kože, da luče više tekućine koju zovemo znojem. Kada znoj isparava, tijelo se hladi. Da biste izbjegli prekomjerno zagušenje ovog mehanizma pri visokim temperaturama, korisno je provesti što više vremena u hladu, izbjegavati naporne aktivnosti i piti puno tekućine. To je zato što kada se znojimo, naše tijelo gubi tekućinu i minerale koji su mu potrebni baš koliko da i održi odgovarajuću temperaturu.

Menopauza se odnosi na godine promjena iz jedne životne faze u drugu, što označava početak naše posljednje trećine života. Na fizičkom nivou, hormonska situacija u našem tijelu mijenja se tokom tog perioda. Tijelo proizvodi manje estrogena, koji do tada pomaže našem tijelu da reguliše temperaturu. Žene često osjete vruće talase i povećano znojenje. Slični simptomi su takođe mogući kod muškaraca, jer njihov nivo testosterona pada. Na psihološkom nivou, tokom ovog razdoblja tranzicije sve se više suočavamo sa vlastitom smrtnošću, postavljamo pitanje smisla života i razmatramo možda nove puteve koje želimo istražiti u životu. To su sve aspekti koji nas takođe mogu učiniti duhovno uznemirenim, uzrokujući da se znojimo. Ljuti, jaki začini kao što su čili, paprika i bijeli luk u prahu, kao i stimulansi poput kafe i alkohola, pojačavaju učinke - često nenamjerno - čak i ako smo ih prije dobro podnosili. Vježbe za opuštanje, dovoljno vježbe i homeopatski lijekovi mogu pomoći. Prihvaćanje promjene kao i njene snage takođe mogu pomoći u smanjenju nelagode, uz uspostavljanje novog ritma koji omogućava dovoljno vremena za odmor.

Leptiri u stomaku, znojave ruke - zaljubljivanje je divno, ali za naše tijelo to znači, prije svega, jednu stvar: stres. Kada iskre lete, naše tijelo izlučuje više količina hormona adrenalina i noradrenalina. Naši otkucaje srca se ubrzavaju, više kisika pumpamo kroz naše tijelo, i naše ruke postaju vlažne. Naše tijelo signalizira alarm, sličan onome kada se boji, samo sada dodaje "hormone sreće" dopamin, endorfin i serotonin. Kao rezultat toga, kada idemo na sastanak - koji bi mogao promijeniti naš cijeli život - nalazimo se u stanju uzbuđenja, predviđanja i blaženstva. Ko bi želio pobjeći od takve situacije? Pogotovo jer je zaljubljenost, s hemijskog gledišta, nalik stanju opijenosti, osjećaj da nam toga nikad nije dosta.

Ne možemo direktno vidjeti, ali biljke se takođe znoje - ili kako bi botaničari rekli "isparavaju". Budući da se biljke ne mogu iskorijeniti i preseliti u hladovinu kad sunce sja, razvili su svoje tehnike suočavanjasa toplotom. Stablo se hladi puštajući vlagu u obliku vodene pare kroz sitne pore na sjenovitoj, donjoj strani lišća. Dok voda isparava, stvara snažnu vuču koju stablo koristi da prenose minerale koje treba za rast duž dugog molekularnog lanca koji dopire od korijena do lišća. Ovako se može preći najviše 130 metara, zbog čega stabla ne rastu beskrajno u nebo. Veliki breza "iznoji" oko 400 litara vode na toplom ljetnom danu, zbog čega tlo ispod nje često izgleda jako suho. Kaktusi su majstori u čuvanju vode: da bi opstali u vrućoj, suhoj pustinji, lišće im se razvilo u trnje koje ima manju površinu. Njihova srebrnozelena voštana prevlaka reflektuje sunčevu svjetlost i pomaže zadržati vodu unutar kaktusa i spriječiti isparavanja. Kaktus "Starac" (Cephalocereus senilis) pokriven je bijelim dlakama. Ovo na poseban način sprječava da se kaktus znoji; umjesto toga, izolacijske dlačice zadržavaju visok nivo vlage u okolnom ambijentu što omogućuje biljci da raste i do 200 godina.